Прилог разумевању женског ума: графити у јавном тоалету

Александар Јовановић / Ћирилизовано: Кад год отворим Afirmator | Časopis za umetnost i društvena pitanja наиђем на неки бисер. Али ово је био шок. И женскиње шкраба по јавним клозетима?! Значи, то кад...се шминка - мисли?! Боооже! Уверите се сами. Пошто купљено пото и продато - нећу да ћирилизујем. Изволте, на:

Gradski grafiti


Ovo je jedini toalet u gradu u koji se ide sa fotoaparatom – kako bi se fotografisali grafiti! Nalazi se u centru grada, u jednom šarmantnom, malom kafiću, u kojem služe odličnu belu kafu. Dok popravljate šminku, možete da pročitate svakakve mudrosti:


Raj je stanje, a ne mesto.

Volim sneg, to je jedino što dođe sa planine a ne postane direktor.

Mladost je mana, koja se svakim danom ispravlja.

Neću ići na svoju sahranu. Moraćete da me nosite!

Nije važno koliko je godina u vašem životu, važno je koliko je života u vašim godinama.

San je ono što se želi, a život je buđenje.

Ne postoji druga šansa za prvi utisak.

Naš san je da sve ovo sanjamo.

Kažu da je suza najmanja kap, od koje se najviše pokisne.

Da je Rubens živ, ja bih mu bila model, a Kejt Mos četkica.

Svojim neprijateljima želim dug život – da bi videli sve moje uspehe.

Ono što mi se sviđa uglavnom je skupo, deblja, ili mi se ne javlja.

Za sreću je potrebno samo dobro zdravlje i loše pamćenje.

Kako smo postali nebeski narod? Tako što nas je neko žestoko ispalio.

Srećan je onaj čovek koji ume da zaboravi ono što ne može da promeni.

Prijatelji te često zaborave, ali neprijatelji nikad.

Živi danas, jer je juče prošlo, a sutra može i da ne bude.

Na trenutak odustaneš od sna, a onda shvatiš da san nije odustao od tebe. Zakrpiš raspuklo i uhvatiš se u koštac sa životom.

Ko se opredeli za laž, mora imati dobro pamćenje.

Teški putevi često vode do prekrasnih odredišta.

Goveda mogu da vuku kola, ali je opasno kad poveruju da znaju put.

Živimo u vrmenu gde je višak kilograma problem, a manjak mozga – nije.

Početak svake sreće je u srećnom izboru želja.

Život je ono što ti se dešava dok ti praviš planove za život.

Niko se ne može vratiti u prošlost i stvoriti novi početak, ali svako može početi danas i stvoriti drugačiji završetak.

Ovakve zemlje nema nigde na svetu, a i ovde je ima sve manje.

Ovca uspe da se popne na vrh brda, ali i dalje bleji.

I onda te nešto promeni. Shvatiš da ne možeš biti onaj čovek od juče, a ne znaš koji ćeš biti sutra. Naposletku, uvidiš da je vreme da počneš da misliš na sebe, jer si negde, davno, zaboravio na to.














Ауторкиња: Тамара Лујак
Извор: Gradski grafiti | Afirmator

1 коментар:

Пишите српски, ћирилицом!